sređívati
sređívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. srèđujēm, pril. sad. srèđujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sređivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | sređujem |
2. | sređuješ |
3. | sređuje |
množina | |
1. | sređujemo |
2. | sređujete |
3. | sređuju |
futur | |
jednina | |
1. | sređivat ću |
2. | sređivat ćeš |
3. | sređivat će |
množina | |
1. | sređivat ćemo |
2. | sređivat ćete |
3. | sređivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sređivah |
2. | sređivaše |
3. | sređivaše |
množina | |
1. | sređivasmo |
2. | sređivaste |
3. | sređivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sređivao sam |
2. | sređivao si |
3. | sređivao je |
množina | |
1. | sređivali smo |
2. | sređivali ste |
3. | sređivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sređivao |
2. | bio si sređivao |
3. | bio je sređivao |
množina | |
1. | bili smo sređivali |
2. | bili ste sređivali |
3. | bili su sređivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | sređuj |
množina | |
1. | sređujmo |
2. | sređujte |
glagolski prilog sadašnji | |
sređujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
sređivao, sređivala, sređivalo | |
sređivali, sređivale, sređivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
sređivan, sređivana, sređivano | |
sređivani, sređivane, sređivana |