sprégnuti
sprégnuti (sprȇći) (koga, što, se) svrš. 〈prez. sprȇgnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. sprȇgnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
spreći | |
prezent | |
jednina | |
1. | spregnem |
2. | spregneš |
3. | spregne |
množina | |
1. | spregnemo |
2. | spregnete |
3. | spregnu |
futur | |
jednina | |
1. | spreći ću |
2. | spreći ćeš |
3. | spreći će |
množina | |
1. | spreći ćemo |
2. | spreći ćete |
3. | spreći će |
aorist | |
jednina | |
1. | spregoh |
2. | spreže |
3. | spreže |
množina | |
1. | spregosmo |
2. | spregoste |
3. | spregoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | spregao sam |
2. | spregao si |
3. | spregao je |
množina | |
1. | spregli smo |
2. | spregli ste |
3. | spregli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam spregao |
2. | bio si spregao |
3. | bio je spregao |
množina | |
1. | bili smo spregli |
2. | bili ste spregli |
3. | bili su spregli |
imperativ | |
jednina | |
2. | spregni |
množina | |
1. | spregnimo |
2. | spregnite |
glagolski prilog prošli | |
spregavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
spregao, spregla, spreglo | |
spregli, spregle, spregla | |
glagolski pridjev pasivni | |
spregnut, spregnuta, spregnuto | |
spregnuti, spregnute, spregnuta |
1. | upregnuti, zapregnuti |
2. | stegnuti (konopcem i sl.), zategnuti |
3. | djelovati zajedno, povezano [prednost akcije iskazuje se posebno kada su poslovi prodaje spregnuti sa uslugama] |