stanjívati
stanjívati (što, se) nesvrš. 〈prez. stànjujēm, pril. sad. stànjujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| stanjivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | stanjujem |
| 2. | stanjuješ |
| 3. | stanjuje |
| množina | |
| 1. | stanjujemo |
| 2. | stanjujete |
| 3. | stanjuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | stanjivat ću |
| 2. | stanjivat ćeš |
| 3. | stanjivat će |
| množina | |
| 1. | stanjivat ćemo |
| 2. | stanjivat ćete |
| 3. | stanjivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | stanjivah |
| 2. | stanjivaše |
| 3. | stanjivaše |
| množina | |
| 1. | stanjivasmo |
| 2. | stanjivaste |
| 3. | stanjivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | stanjivao sam |
| 2. | stanjivao si |
| 3. | stanjivao je |
| množina | |
| 1. | stanjivali smo |
| 2. | stanjivali ste |
| 3. | stanjivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam stanjivao |
| 2. | bio si stanjivao |
| 3. | bio je stanjivao |
| množina | |
| 1. | bili smo stanjivali |
| 2. | bili ste stanjivali |
| 3. | bili su stanjivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | stanjuj |
| množina | |
| 1. | stanjujmo |
| 2. | stanjujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| stanjujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| stanjivao, stanjivala, stanjivalo | |
| stanjivali, stanjivale, stanjivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| stanjivan, stanjivana, stanjivano | |
| stanjivani, stanjivane, stanjivana | |
Etimologija
✧ vidi stánjiti
