stánjiti
stánjiti svrš. 〈prez. stȃnjīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. stȃnjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| stanjiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | stanjim |
| 2. | stanjiš |
| 3. | stanji |
| množina | |
| 1. | stanjimo |
| 2. | stanjite |
| 3. | stanje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | stanjit ću |
| 2. | stanjit ćeš |
| 3. | stanjit će |
| množina | |
| 1. | stanjit ćemo |
| 2. | stanjit ćete |
| 3. | stanjit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | stanjih |
| 2. | stanji |
| 3. | stanji |
| množina | |
| 1. | stanjismo |
| 2. | stanjiste |
| 3. | stanjiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | stanjio sam |
| 2. | stanjio si |
| 3. | stanjio je |
| množina | |
| 1. | stanjili smo |
| 2. | stanjili ste |
| 3. | stanjili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam stanjio |
| 2. | bio si stanjio |
| 3. | bio je stanjio |
| množina | |
| 1. | bili smo stanjili |
| 2. | bili ste stanjili |
| 3. | bili su stanjili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | stanji |
| množina | |
| 1. | stanjimo |
| 2. | stanjite |
| glagolski prilog prošli | |
| stanjivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| stanjio, stanjila, stanjilo | |
| stanjili, stanjile, stanjila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| stanjen, stanjena, stanjeno | |
| stanjeni, stanjene, stanjena | |
Definicija
| 1. | (što) učiniti tankim ili tanjim |
| 2. | (se) postati tanak ili tanji |
