súmnjati
súmnjati nesvrš. 〈prez. sẉmnjām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sumnjati | |
prezent | |
jednina | |
1. | sumnjam |
2. | sumnjaš |
3. | sumnja |
množina | |
1. | sumnjamo |
2. | sumnjate |
3. | sumnjaju |
futur | |
jednina | |
1. | sumnjat ću |
2. | sumnjat ćeš |
3. | sumnjat će |
množina | |
1. | sumnjat ćemo |
2. | sumnjat ćete |
3. | sumnjat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sumnjah |
2. | sumnjaše |
3. | sumnjaše |
množina | |
1. | sumnjasmo |
2. | sumnjaste |
3. | sumnjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sumnjao sam |
2. | sumnjao si |
3. | sumnjao je |
množina | |
1. | sumnjali smo |
2. | sumnjali ste |
3. | sumnjali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sumnjao |
2. | bio si sumnjao |
3. | bio je sumnjao |
množina | |
1. | bili smo sumnjali |
2. | bili ste sumnjali |
3. | bili su sumnjali |
imperativ | |
jednina | |
2. | sumnjaj |
množina | |
1. | sumnjajmo |
2. | sumnjajte |
glagolski prilog sadašnji | |
sumnjajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
sumnjao, sumnjala, sumnjalo | |
sumnjali, sumnjale, sumnjala |
1. | (u koga, što) osjećati sumnju, nemati povjerenja |
2. | (na koga, na što) pomišljati na koga kao krivca; sumnjičiti |
3. | () osjećati nevjericu, ne smatrati pouzdanim, ne biti uvjeren; dvojiti [sumnjam u to; čisto sumnjam] |