blìstati
blìstati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| blistati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | blistam |
| 2. | blistaš |
| 3. | blista |
| množina | |
| 1. | blistamo |
| 2. | blistate |
| 3. | blistaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | blistat ću |
| 2. | blistat ćeš |
| 3. | blistat će |
| množina | |
| 1. | blistat ćemo |
| 2. | blistat ćete |
| 3. | blistat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | blistah |
| 2. | blistaše |
| 3. | blistaše |
| množina | |
| 1. | blistasmo |
| 2. | blistaste |
| 3. | blistahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | blistao sam |
| 2. | blistao si |
| 3. | blistao je |
| množina | |
| 1. | blistali smo |
| 2. | blistali ste |
| 3. | blistali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam blistao |
| 2. | bio si blistao |
| 3. | bio je blistao |
| množina | |
| 1. | bili smo blistali |
| 2. | bili ste blistali |
| 3. | bili su blistali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | blistaj |
| množina | |
| 1. | blistajmo |
| 2. | blistajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| blistajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| blistao, blistala, blistalo | |
| blistali, blistale, blistala | |
Definicija
| 1. | jako sijati, bliještati, bliještiti [blistati od čistoće; (lice mu) blista od sreće biti vrlo sretan, iskazivati sreću] |
| 2. | pren. ostavljati sjajan dojam, isticati se dobrim svojstvima [blistati u svojoj profesiji] |
Etimologija
✧ prasl. *blistati (stsl. bliscati, rus. blístat') ≃ lit. blikšti: izblijediti, v. blijesak
