súkati
súkati nesvrš. 〈prez. sẉčēm, pril. sad. súčūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sukati | |
prezent | |
jednina | |
1. | sučem |
2. | sučeš |
3. | suče |
množina | |
1. | sučemo |
2. | sučete |
3. | suču |
futur | |
jednina | |
1. | sukat ću |
2. | sukat ćeš |
3. | sukat će |
množina | |
1. | sukat ćemo |
2. | sukat ćete |
3. | sukat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sukah |
2. | sukaše |
3. | sukaše |
množina | |
1. | sukasmo |
2. | sukaste |
3. | sukahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sukao sam |
2. | sukao si |
3. | sukao je |
množina | |
1. | sukali smo |
2. | sukali ste |
3. | sukali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sukao |
2. | bio si sukao |
3. | bio je sukao |
množina | |
1. | bili smo sukali |
2. | bili ste sukali |
3. | bili su sukali |
imperativ | |
jednina | |
2. | suči |
množina | |
1. | sučimo |
2. | sučite |
glagolski prilog sadašnji | |
sučući | |
glagolski pridjev aktivni | |
sukao, sukala, sukalo | |
sukali, sukale, sukala | |
glagolski pridjev pasivni | |
sukan, sukana, sukano | |
sukani, sukane, sukana |
1. | (što) upredati u jednu nit [sukati vunu; sukati pamuk] |
2. | vrteći oblikovati (o brkovima) |