bljȅsnuti
bljȅsnuti () svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. bljȅsni, prid. rad. bljȅsnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
bljesnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | bljesnem |
2. | bljesneš |
3. | bljesne |
množina | |
1. | bljesnemo |
2. | bljesnete |
3. | bljesnu |
futur | |
jednina | |
1. | bljesnut ću |
2. | bljesnut ćeš |
3. | bljesnut će |
množina | |
1. | bljesnut ćemo |
2. | bljesnut ćete |
3. | bljesnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | bljesnuh |
2. | bljesnu |
3. | bljesnu |
množina | |
1. | bljesnusmo |
2. | bljesnuste |
3. | bljesnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | bljesnuo sam |
2. | bljesnuo si |
3. | bljesnuo je |
množina | |
1. | bljesnuli smo |
2. | bljesnuli ste |
3. | bljesnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bljesnuo |
2. | bio si bljesnuo |
3. | bio je bljesnuo |
množina | |
1. | bili smo bljesnuli |
2. | bili ste bljesnuli |
3. | bili su bljesnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | bljesni |
množina | |
1. | bljesnimo |
2. | bljesnite |
glagolski prilog prošli | |
bljesnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
bljesnuo, bljesnula, bljesnulo | |
bljesnuli, bljesnule, bljesnula |
1. | pojaviti se kao bljesak, naglo i jako zasvijetliti; blisnuti, sijevnuti, zasjati |
2. | pren. iznenada se pojaviti, naglo iskrsnuti (o nečemu s pozitivnim konotacijama, o ljubavi, spasonosnoj misli, dobroj ideji itd.) |