bljȅskati
bljȅskati (blȉskati) (se) nesvrš. 〈prez. -ām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
bljeskati | |
prezent | |
jednina | |
1. | bljeskam |
2. | bljeskaš |
3. | bljeska |
množina | |
1. | bljeskamo |
2. | bljeskate |
3. | bljeskaju |
futur | |
jednina | |
1. | bljeskat ću |
2. | bljeskat ćeš |
3. | bljeskat će |
množina | |
1. | bljeskat ćemo |
2. | bljeskat ćete |
3. | bljeskat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bljeskah |
2. | bljeskaše |
3. | bljeskaše |
množina | |
1. | bljeskasmo |
2. | bljeskaste |
3. | bljeskahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | bljeskao sam |
2. | bljeskao si |
3. | bljeskao je |
množina | |
1. | bljeskali smo |
2. | bljeskali ste |
3. | bljeskali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bljeskao |
2. | bio si bljeskao |
3. | bio je bljeskao |
množina | |
1. | bili smo bljeskali |
2. | bili ste bljeskali |
3. | bili su bljeskali |
imperativ | |
jednina | |
2. | bljeskaj |
množina | |
1. | bljeskajmo |
2. | bljeskajte |
glagolski prilog sadašnji | |
bljeskajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
bljeskao, bljeskala, bljeskalo | |
bljeskali, bljeskale, bljeskala |
1. | davati odsjev; blistati, odsijevati, odsjajivati |
2. | davati prodoran sjaj; sijevati |