svjèdok
svjèdok m 〈G svjedòka, N mn svjedòci, G svjedókā〉
jednina | |
---|---|
N | svjedok |
G | svjedoka |
D | svjedoku |
A | svjedoka |
V | svjedoče |
L | svjedoku |
I | svjedokom |
množina | |
N | svjedoci |
G | svjedoka |
D | svjedocima |
A | svjedoke |
V | svjedoci |
L | svjedocima |
I | svjedocima |
1. | onaj koji je prisustvovao nekom događaju, koji može potvrditi njegovu istinitost [svjedok nesreće; svjedok događaja]; očevidac, očevidnik |
2. | pravn. onaj koji (na sudu) svjedoči, izjavljuje što zna o nečemu [lažni svjedok; potpisati kao svjedok; svjedok optužbe; iskaz svjedoka] |
3. | admin. a. onaj koji svjedoči pri građanskom vjenčanju b. onaj koji prisustvuje sastavljanju ili otvaranju oporuke, potpisivanjima ugovora i sl. |
4. | osoba ili stvar čije postojanje, stanje i sl. potvrđuje nešto [živi svjedok njegove velikodušnosti] |