Hrvatski jezični portal

štédjeti

štédjeti (se) nesvrš.prez. štédīm (se), pril. sad. štédēći (se), gl. im. štéđēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
štedjeti
 
prezent
jednina
1. štedim
2. štediš
3. štedi
množina
1. štedimo
2. štedite
3. štede
 
futur
jednina
1. štedjet ću
2. štedjet ćeš
3. štedjet će
množina
1. štedjet ćemo
2. štedjet ćete
3. štedjet će
 
imperfekt
jednina
1. šteđah
2. šteđaše
3. šteđaše
množina
1. šteđasmo
2. šteđaste
3. šteđahu
 
perfekt
jednina
1. štedio sam
2. štedio si
3. štedio je
množina
1. štedjeli smo
2. štedjeli ste
3. štedjeli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam štedio
2. bio si štedio
3. bio je štedio
množina
1. bili smo štedjeli
2. bili ste štedjeli
3. bili su štedjeli
 
imperativ
jednina
2. štedi
množina
1. štedimo
2. štedite
 
glagolski prilog sadašnji
štedeći
 
glagolski pridjev aktivni
štedio, štedjela, štedjelo
štedjeli, štedjele, štedjela
Definicija
1. (što) a. biti umjeren u trošenju novca, materijala itd. b. držati novac u novčanom zavodu
2. (koga) biti obazriv, pažljiv prema kome, ne izreći mu ukor i sl. tako oštar kakav zaslužuje
3. (se) ne trošiti pretjerano snagu, čuvati se
Frazeologija
štedjeti riječi malo govoriti, ne govoriti suvišno, usp. šparati Δ
Etimologija
prasl. ščęděti (slov. ščedljiv) ≃ grč. skedannýnai: lomiti