Hrvatski jezični portal

tabernàkul

tabernàkul m

Izvedeni oblici
jednina
N tabernakul
G tabernakula
D tabernakulu
A tabernakul
V tabernakule
L tabernakulu
I tabernakulom
množina
N tabernakuli
G tabernakula
D tabernakulima
A tabernakule
V tabernakuli
L tabernakulima
I tabernakulima
Definicija
1. bibl. sveti šator u kojem se čuvao Zavjetni kovčeg za vrijeme lutanja Izraelaca pustinjom; mjesto Mojsijeva sastajanja s Bogom
2. pov. u antičkom Rimu, vojni šator; motrilište s kojega su auguri obavljali auspicije
3. kat. zatvoreni ormarić nad središtem oltara u kojem se čuva euharistija; svetohranište
Etimologija
lat. tabernaculum: šator ≃ taberna, v. taberna (analogijom s hibernaculum: prostor za zimovanje)