tabernàkul
tabernàkul m
jednina | |
---|---|
N | tabernakul |
G | tabernakula |
D | tabernakulu |
A | tabernakul |
V | tabernakule |
L | tabernakulu |
I | tabernakulom |
množina | |
N | tabernakuli |
G | tabernakula |
D | tabernakulima |
A | tabernakule |
V | tabernakuli |
L | tabernakulima |
I | tabernakulima |
1. | bibl. sveti šator u kojem se čuvao Zavjetni kovčeg za vrijeme lutanja Izraelaca pustinjom; mjesto Mojsijeva sastajanja s Bogom |
2. | pov. u antičkom Rimu, vojni šator; motrilište s kojega su auguri obavljali auspicije |
3. | kat. zatvoreni ormarić nad središtem oltara u kojem se čuva euharistija; svetohranište |