tájiti
tájiti (što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -jēći, gl. im. -jēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
tajiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | tajim |
2. | tajiš |
3. | taji |
množina | |
1. | tajimo |
2. | tajite |
3. | taje |
futur | |
jednina | |
1. | tajit ću |
2. | tajit ćeš |
3. | tajit će |
množina | |
1. | tajit ćemo |
2. | tajit ćete |
3. | tajit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | tajah |
2. | tajaše |
3. | tajaše |
množina | |
1. | tajasmo |
2. | tajaste |
3. | tajahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | tajio sam |
2. | tajio si |
3. | tajio je |
množina | |
1. | tajili smo |
2. | tajili ste |
3. | tajili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam tajio |
2. | bio si tajio |
3. | bio je tajio |
množina | |
1. | bili smo tajili |
2. | bili ste tajili |
3. | bili su tajili |
imperativ | |
jednina | |
2. | taji |
množina | |
1. | tajimo |
2. | tajite |
glagolski prilog sadašnji | |
tajeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
tajio, tajila, tajilo | |
tajili, tajile, tajila |
1. | ne htjeti reći |
2. | držati u tajnosti; prikrivati, skrivati |