Hrvatski jezični portal

sȋći

sȋći () svrš.prez. sȋđēm, pril. pr. sìšāvši, imp. síđi, aor. síđoh, prid. rad. sȉšao〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
sići
 
prezent
jednina
1. siđem
2. siđeš
3. siđe
množina
1. siđemo
2. siđete
3. siđu
 
futur
jednina
1. sići ću
2. sići ćeš
3. sići će
množina
1. sići ćemo
2. sići ćete
3. sići će
 
aorist
jednina
1. siđoh
2. siđe
3. siđe
množina
1. siđosmo
2. siđoste
3. siđoše
 
perfekt
jednina
1. sišao sam
2. sišao si
3. sišao je
množina
1. sišli smo
2. sišli ste
3. sišli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam sišao
2. bio si sišao
3. bio je sišao
množina
1. bili smo sišli
2. bili ste sišli
3. bili su sišli
 
imperativ
jednina
2. siđi
množina
1. siđimo
2. siđite
 
glagolski prilog prošli
sišavši
 
glagolski pridjev aktivni
sišao, sišla, sišlo
sišli, sišle, sišla
Definicija
1. idući odozgo stići dolje, dospjeti na niže mjesto [sići stubama]; saći, spustiti se
2. pren. napustiti kakvo visoko mjesto ili važan položaj [sići s prijestolja]
Frazeologija
sići s dnevnoga reda prestati biti tema dana ili razgovora;
sići s pameti (s uma) poludjeti;
sići s pozornice povući se iz javnog života;
sišlo mu je srce u pete uplašio se
Etimologija
✧ s (a)- + v. ići