sìntagma
sìntagma ž 〈G mn sȉntāgmā〉
jednina | |
---|---|
N | sintagma |
G | sintagme |
D | sintagmi |
A | sintagmu |
V | sintagmo |
L | sintagmi |
I | sintagmom |
množina | |
N | sintagme |
G | sintagama / sintagma / sintagmi |
D | sintagmama |
A | sintagme |
V | sintagme |
L | sintagmama |
I | sintagmama |
1. | lingv. spoj dviju ili više riječi u jednu sintaktičku cjelinu a. s jedinstvenim značenjem (npr. »dragi kamen« dragulj); sveza b. koji ima neku funkciju u rečenici (npr. »teški i natmureni oblaci«, »raditi u povrtnjaku«) [nominalna sintagma; prijedložna sintagma]; izraz, sintaktička skupina |
2. | pov. zbirka, zbornik, metodička rasprava [Sintagma Matije Vlastara zbirka bizantskih propisa iz prve pol. 14. st.] |