bjelàsati se
bjelàsati se nesvrš. 〈prez. -ām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
bjelasati | |
prezent | |
jednina | |
1. | bjelasam |
2. | bjelasaš |
3. | bjelasa |
množina | |
1. | bjelasamo |
2. | bjelasate |
3. | bjelasaju |
futur | |
jednina | |
1. | bjelasat ću |
2. | bjelasat ćeš |
3. | bjelasat će |
množina | |
1. | bjelasat ćemo |
2. | bjelasat ćete |
3. | bjelasat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bjelasah |
2. | bjelasaše |
3. | bjelasaše |
množina | |
1. | bjelasasmo |
2. | bjelasaste |
3. | bjelasahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | bjelasao sam |
2. | bjelasao si |
3. | bjelasao je |
množina | |
1. | bjelasali smo |
2. | bjelasali ste |
3. | bjelasali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bjelasao |
2. | bio si bjelasao |
3. | bio je bjelasao |
množina | |
1. | bili smo bjelasali |
2. | bili ste bjelasali |
3. | bili su bjelasali |
imperativ | |
jednina | |
2. | bjelasaj |
množina | |
1. | bjelasajmo |
2. | bjelasajte |
glagolski prilog sadašnji | |
bjelasajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
bjelasao, bjelasala, bjelasalo | |
bjelasali, bjelasale, bjelasala |