bjelìna
bjelìna ž 〈G mn bjelínā〉
jednina | |
---|---|
N | bjelina |
G | bjeline |
D | bjelini |
A | bjelinu |
V | bjelino |
L | bjelini |
I | bjelinom |
množina | |
N | bjeline |
G | bjelina |
D | bjelinama |
A | bjeline |
V | bjeline |
L | bjelinama |
I | bjelinama |
1. | bijela boja kojom što odiše ili kojom se što ističe (put, platno itd.); bijelost, bjeloća, bjeljavina |
2. | svjetlost dana koji se najavljuje, jutarnja svjetlost (za razliku od rumenila); bjelilo |
3. | sijedo mjesto u kosi ili u bradi; sjedina |
4. | tisk. gram. pismeni znak, naziv za razmak među riječima [bjelina ili crtica u pisanju riječi] |
5. | (+ potenc.) a. bjeličasto voće i pojedine sorte b. lokal. prigorska sorta vinskog grožđa; šipon |