skòvati
skòvati (što) svrš. 〈prez. skȕjēm, pril. pr. -āvši, imp. skẉj, prid. trp. skȍvān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
skovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | skujem |
2. | skuješ |
3. | skuje |
množina | |
1. | skujemo |
2. | skujete |
3. | skuju |
futur | |
jednina | |
1. | skovat ću |
2. | skovat ćeš |
3. | skovat će |
množina | |
1. | skovat ćemo |
2. | skovat ćete |
3. | skovat će |
aorist | |
jednina | |
1. | skovah |
2. | skova |
3. | skova |
množina | |
1. | skovasmo |
2. | skovaste |
3. | skovaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | skovao sam |
2. | skovao si |
3. | skovao je |
množina | |
1. | skovali smo |
2. | skovali ste |
3. | skovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam skovao |
2. | bio si skovao |
3. | bio je skovao |
množina | |
1. | bili smo skovali |
2. | bili ste skovali |
3. | bili su skovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | skuj |
množina | |
1. | skujmo |
2. | skujte |
glagolski prilog prošli | |
skovavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
skovao, skovala, skovalo | |
skovali, skovale, skovala | |
glagolski pridjev pasivni | |
skovan, skovana, skovano | |
skovani, skovane, skovana |
1. | kujući načiniti; iskovati [skovati sablju] |
2. | pren. načiniti, napraviti, stvoriti [skovati novu riječ] |
3. | pejor. smisliti [skovati pakleni plan] |