smjȅti
smjȅti (što) nesvrš. 〈prez. smȉjēm, pril. sad. smȉjūći, prid. rad. smȉo/smjȅla ž〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
smjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | smijem |
2. | smiješ |
3. | smije |
množina | |
1. | smijemo |
2. | smijete |
3. | smiju |
futur | |
jednina | |
1. | smjet ću |
2. | smjet ćeš |
3. | smjet će |
množina | |
1. | smjet ćemo |
2. | smjet ćete |
3. | smjet će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | smijah |
2. | smijaše |
3. | smijaše |
množina | |
1. | smijasmo |
2. | smijaste |
3. | smijahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | smio sam |
2. | smio si |
3. | smio je |
množina | |
1. | smjeli smo |
2. | smjeli ste |
3. | smjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam smio |
2. | bio si smio |
3. | bio je smio |
množina | |
1. | bili smo smjeli |
2. | bili ste smjeli |
3. | bili su smjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | smij |
množina | |
1. | smijmo |
2. | smijte |
glagolski prilog sadašnji | |
smijući | |
glagolski pridjev aktivni | |
smio, smjela, smjelo | |
smjeli, smjele, smjela |
1. | imati dopuštenje da se što učini [smijem večeras u kino] |
2. | imati smjelosti što učiniti; usuditi se |