hrániti
hrániti (koga, što) nesvrš. 〈prez. hrȃnīm, pril. sad. -nēći, prid. trp. hrȃnjēn, gl. im. hránjēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| hraniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | hranim |
| 2. | hraniš |
| 3. | hrani |
| množina | |
| 1. | hranimo |
| 2. | hranite |
| 3. | hrane |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | hranit ću |
| 2. | hranit ćeš |
| 3. | hranit će |
| množina | |
| 1. | hranit ćemo |
| 2. | hranit ćete |
| 3. | hranit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | hranjah |
| 2. | hranjaše |
| 3. | hranjaše |
| množina | |
| 1. | hranjasmo |
| 2. | hranjaste |
| 3. | hranjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | hranio sam |
| 2. | hranio si |
| 3. | hranio je |
| množina | |
| 1. | hranili smo |
| 2. | hranili ste |
| 3. | hranili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam hranio |
| 2. | bio si hranio |
| 3. | bio je hranio |
| množina | |
| 1. | bili smo hranili |
| 2. | bili ste hranili |
| 3. | bili su hranili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | hrani |
| množina | |
| 1. | hranimo |
| 2. | hranite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| hraneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| hranio, hranila, hranilo | |
| hranili, hranile, hranila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| hranjen, hranjena, hranjeno | |
| hranjeni, hranjene, hranjena | |
| 1. | davati komu hranu izravno u usta [hraniti bolesnika] |
| 2. | osiguravati komu hranu, izdržavati koga [hraniti obitelj] |
| 3. | davati ili opskrbljivati korisnim sastojcima u hrani [hraniti drvo; hraniti kožu lica] |