hrániti
hrániti (koga, što) nesvrš. 〈prez. hrȃnīm, pril. sad. -nēći, prid. trp. hrȃnjēn, gl. im. hránjēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
hraniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | hranim |
2. | hraniš |
3. | hrani |
množina | |
1. | hranimo |
2. | hranite |
3. | hrane |
futur | |
jednina | |
1. | hranit ću |
2. | hranit ćeš |
3. | hranit će |
množina | |
1. | hranit ćemo |
2. | hranit ćete |
3. | hranit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | hranjah |
2. | hranjaše |
3. | hranjaše |
množina | |
1. | hranjasmo |
2. | hranjaste |
3. | hranjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | hranio sam |
2. | hranio si |
3. | hranio je |
množina | |
1. | hranili smo |
2. | hranili ste |
3. | hranili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam hranio |
2. | bio si hranio |
3. | bio je hranio |
množina | |
1. | bili smo hranili |
2. | bili ste hranili |
3. | bili su hranili |
imperativ | |
jednina | |
2. | hrani |
množina | |
1. | hranimo |
2. | hranite |
glagolski prilog sadašnji | |
hraneći | |
glagolski pridjev aktivni | |
hranio, hranila, hranilo | |
hranili, hranile, hranila | |
glagolski pridjev pasivni | |
hranjen, hranjena, hranjeno | |
hranjeni, hranjene, hranjena |
1. | davati komu hranu izravno u usta [hraniti bolesnika] |
2. | osiguravati komu hranu, izdržavati koga [hraniti obitelj] |
3. | davati ili opskrbljivati korisnim sastojcima u hrani [hraniti drvo; hraniti kožu lica] |