hvȁtati
hvȁtati (koga, što; koga/što čime; koga/što na što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| hvatati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | hvatam |
| 2. | hvataš |
| 3. | hvata |
| množina | |
| 1. | hvatamo |
| 2. | hvatate |
| 3. | hvataju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | hvatat ću |
| 2. | hvatat ćeš |
| 3. | hvatat će |
| množina | |
| 1. | hvatat ćemo |
| 2. | hvatat ćete |
| 3. | hvatat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | hvatah |
| 2. | hvataše |
| 3. | hvataše |
| množina | |
| 1. | hvatasmo |
| 2. | hvataste |
| 3. | hvatahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | hvatao sam |
| 2. | hvatao si |
| 3. | hvatao je |
| množina | |
| 1. | hvatali smo |
| 2. | hvatali ste |
| 3. | hvatali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam hvatao |
| 2. | bio si hvatao |
| 3. | bio je hvatao |
| množina | |
| 1. | bili smo hvatali |
| 2. | bili ste hvatali |
| 3. | bili su hvatali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | hvataj |
| množina | |
| 1. | hvatajmo |
| 2. | hvatajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| hvatajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| hvatao, hvatala, hvatalo | |
| hvatali, hvatale, hvatala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| hvatan, hvatana, hvatano | |
| hvatani, hvatane, hvatana | |
Definicija
| 1. | uzimati u ruke, početi držati rukama ili čim drugim [hvatati rukama]; zadržavati |
| 2. | obuzimati [hvata me san] |
| 3. | a. prekinuti, iznenaditi [hvatati učenike u prepisivanju] b. iskorištavati [hvatati priliku] |
| 4. | v. loviti [hvatati ribu] |
Frazeologija
⃟ hvata li te često? (u šali) kad se tko ponaša neuobičajeno, npr. kad se previše smije;
hvatati na brzinu (koga) varati služeći se brzinom
hvatati na brzinu (koga) varati služeći se brzinom
Etimologija
✧ prasl. *xvatiti, *xvatati (rus. xvatít̕, polj. chwatać)
