Hrvatski jezični portal

bot.

1.	a. voćka (Malus) s više podvrsta i sorata iz porodice ruža (Rosaceae) b. plod te voćke [divlja/šumska jabuka; kisela jabuka]
2.	a. ono što je okruglim oblikom nalik plodu jabuke b. term. okrugli dio balčaka, okrugli dio kundaka kubure
3.	ekspr. knjiš. dar, nagrada
4.	izbočina na prednjem dijelu sedla

∆ Adamova jabuka (ili jabučica) anat. razg. izbočena hrskavica na prednjem dijelu vrata muškarca nad ulazom u dušnik;
zelena jabuka nezrela jabuka

⃟ jabuka razdora ono što izaziva svađu, razlog za smutnju;
kao jabuka ima zdravo tkivo, u punoj je zrelosti, ima odličan okus [rajčica (paradajz, pomidor) kao jabuka];
(zbrajati, miješati) kruške i jabuke zbrajati ili pokušati mjeriti istom mjerom ono što nije činjenica istoga reda, miješati ono što nije isto i što se ne može miješati, brkati pojmove, ne misliti logično, ne lučiti pojmove;
rumen (rumena) kao jabuka vrlo zdrava izgleda u licu;
svjež (u licu) kao jabuka (o osobi);
velik kao jabuka, veličine jabuke formula za ono što je približno veliko kao plod jabuke;
zagristi u kiselu jabuku upustiti se u rješavanje teškog zadatka, prihvatiti se nezahvalna posla i sl.

♦ pr. (nadimačka ili etnici): Jȁbučār, Jȁbuka (Šibenik, Čakovec)
◊ top. (naselja): Jȁbuka (Sinj, 355 stan.), Jabúkovac (Petrinja, 325 stan.)

✧ prasl. * (j)ablъko (rus. jábloko, polj. jabłko), lit. obuolys ← ie. *h₂eph₃ōl (stvnjem. apful, stprus. woble)