gúliti
gúliti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. gẉlīm (se), pril. sad. -lēći (se), prid. trp. gẉljēn, gl. im. -ljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| guliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gulim |
| 2. | guliš |
| 3. | guli |
| množina | |
| 1. | gulimo |
| 2. | gulite |
| 3. | gule |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gulit ću |
| 2. | gulit ćeš |
| 3. | gulit će |
| množina | |
| 1. | gulit ćemo |
| 2. | gulit ćete |
| 3. | gulit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | guljah |
| 2. | guljaše |
| 3. | guljaše |
| množina | |
| 1. | guljasmo |
| 2. | guljaste |
| 3. | guljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gulio sam |
| 2. | gulio si |
| 3. | gulio je |
| množina | |
| 1. | gulili smo |
| 2. | gulili ste |
| 3. | gulili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gulio |
| 2. | bio si gulio |
| 3. | bio je gulio |
| množina | |
| 1. | bili smo gulili |
| 2. | bili ste gulili |
| 3. | bili su gulili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | guli |
| množina | |
| 1. | gulimo |
| 2. | gulite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| guleći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gulio, gulila, gulilo | |
| gulili, gulile, gulila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| guljen, guljena, guljeno | |
| guljeni, guljene, guljena | |
Definicija
| 1. | (što) a. nožem skidati koru (krumpira, voća, šibe) b. upotrebom noža, zarezivanjem i rukama svlačiti kožu sa životinje; derati |
| 2. | (koga) pren. pejor. naplaćivati kome previše za robu ili uslugu, uzeti kome previše novca i sl. |
| 3. | (se) otpadati u tankim slojevima (koža od sunca, boja s podloge itd.) |
Frazeologija
⃟ guliti dlake baviti se besmislenim, uzaludnim poslom
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Gùlibrk, Gùlikorić (Županja), Gulìšija (110, Trogir, Metković)
Etimologija
✧ ≃ češ. houliti, rus. gúlja: izraslina ≃ v. žulj
