gúliti
gúliti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. gẉlīm (se), pril. sad. -lēći (se), prid. trp. gẉljēn, gl. im. -ljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
guliti | |
prezent | |
jednina | |
1. | gulim |
2. | guliš |
3. | guli |
množina | |
1. | gulimo |
2. | gulite |
3. | gule |
futur | |
jednina | |
1. | gulit ću |
2. | gulit ćeš |
3. | gulit će |
množina | |
1. | gulit ćemo |
2. | gulit ćete |
3. | gulit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | guljah |
2. | guljaše |
3. | guljaše |
množina | |
1. | guljasmo |
2. | guljaste |
3. | guljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | gulio sam |
2. | gulio si |
3. | gulio je |
množina | |
1. | gulili smo |
2. | gulili ste |
3. | gulili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gulio |
2. | bio si gulio |
3. | bio je gulio |
množina | |
1. | bili smo gulili |
2. | bili ste gulili |
3. | bili su gulili |
imperativ | |
jednina | |
2. | guli |
množina | |
1. | gulimo |
2. | gulite |
glagolski prilog sadašnji | |
guleći | |
glagolski pridjev aktivni | |
gulio, gulila, gulilo | |
gulili, gulile, gulila | |
glagolski pridjev pasivni | |
guljen, guljena, guljeno | |
guljeni, guljene, guljena |
1. | (što) a. nožem skidati koru (krumpira, voća, šibe) b. upotrebom noža, zarezivanjem i rukama svlačiti kožu sa životinje; derati |
2. | (koga) pren. pejor. naplaćivati kome previše za robu ili uslugu, uzeti kome previše novca i sl. |
3. | (se) otpadati u tankim slojevima (koža od sunca, boja s podloge itd.) |