grànica
grànica ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | granica |
| G | granice |
| D | granici |
| A | granicu |
| V | granice / granico |
| L | granici |
| I | granicom |
| množina | |
| N | granice |
| G | granica |
| D | granicama |
| A | granice |
| V | granice |
| L | granicama |
| I | granicama |
Definicija
| 1. | crta koja obilježava dokle se prostire jedna, a počinje druga državna, upravna ili administrativna jedinica [državna granica; granica lovišta]; međa |
| 2. | mogućnost itd. do koje što doseže, do koje je što dopušteno [granica strpljivosti; granica pristojnosti; donja granica; gornja granica]; mjera |
| 3. | pov. Vojna krajina, usp. graničar (2) |
Sintagma
∆ granica šume meteor. linija na Zemljinoj površini iznad koje klimatski uvjeti temperature i vlage ne dozvoljavaju rast visoke vegetacije;
meka granica pol. publ. razg. granica dviju država koja se lako prelazi bez velikih formalnosti, onako kako je regulirano propisima o kretanju ljudi i roba, opr. tvrda granica
meka granica pol. publ. razg. granica dviju država koja se lako prelazi bez velikih formalnosti, onako kako je regulirano propisima o kretanju ljudi i roba, opr. tvrda granica
Frazeologija
⃟ prešlo je sve granice nepodnošljivo stanje, ponašanje, više se ne može izdržati
Etimologija
✧ prasl. *granica (rus. graníca, polj. granica) ≃ v. grana
