Hrvatski jezični portal

grànica

grànica ž

Izvedeni oblici
jednina
N granica
G granice
D granici
A granicu
V granice / granico
L granici
I granicom
množina
N granice
G granica
D granicama
A granice
V granice
L granicama
I granicama
Definicija
1. crta koja obilježava dokle se prostire jedna, a počinje druga državna, upravna ili administrativna jedinica [državna granica; granica lovišta]; međa
2. mogućnost itd. do koje što doseže, do koje je što dopušteno [granica strpljivosti; granica pristojnosti; donja granica; gornja granica]; mjera
3. pov. Vojna krajina, usp. graničar (2)
Sintagma
granica šume meteor. linija na Zemljinoj površini iznad koje klimatski uvjeti temperature i vlage ne dozvoljavaju rast visoke vegetacije;
meka granica pol. publ. razg. granica dviju država koja se lako prelazi bez velikih formalnosti, onako kako je regulirano propisima o kretanju ljudi i roba, opr. tvrda granica
Frazeologija
prešlo je sve granice nepodnošljivo stanje, ponašanje, više se ne može izdržati
Etimologija
prasl. *granica (rus. graníca, polj. granica) ≃ v. grana