harmònika
harmònika ž 〈D L -ici〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | harmonika |
| G | harmonike |
| D | harmonici |
| A | harmoniku |
| V | harmoniko |
| L | harmonici |
| I | harmonikom |
| množina | |
| N | harmonike |
| G | harmonika |
| D | harmonikama |
| A | harmonike |
| V | harmonike |
| L | harmonikama |
| I | harmonikama |
Definicija
glazb.
| 1. | pov. skupni naziv za instrumente kod kojih se ton proizvodio trljanjem njihove površine (eufonij, glasharmonika) |
| 2. | glazbalo s tipkama i sl. kod kojega metalni jezičci trepere pod zračnom strujom koja dolazi iz mijeha što se rasteže i proizvodi tonove; rastegača |
| 3. | razg. predmet ili vozilo koje u sebi ima pomični, pregibljivi dio nalik na harmoniku (2) (vrata, tramvaj, autobus) |
Etimologija
✧ njem. Harmonika, tal. armonica ← lat. harmonicus: skladan, v. harmonija
