hàrmōnija
hàrmōnija (harmónija) ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | harmonija |
| G | harmonije |
| D | harmoniji |
| A | harmoniju |
| V | harmonijo |
| L | harmoniji |
| I | harmonijom |
| množina | |
| N | harmonije |
| G | harmonija |
| D | harmonijama |
| A | harmonije |
| V | harmonije |
| L | harmonijama |
| I | harmonijama |
Definicija
| 1. | (Harmonija) mit. kći Aresa i Afrodite, zbog skladna braka s Kadmom oličenje sloge i reda |
| 2. | sklad dijelova i cjeline; skladnost, sloga, usklađenost |
| 3. | glazb. a. svako skladno zvučanje istovremenih tonova; suglasje b. akordijska, vertikalna struktura glazbenog djela |
| 4. | sloga, složnost, jednodušnost [živjeti u harmoniji] |
Sintagma
∆ harmonija sfera pov. fil. skladni tonovi koji nastaju kruženjem nebeskih tijela oko nebeske vatre, nečujni za ljudsko uho;
vokalska harmonija lingv. asimilacija samoglasnika u gramatičkim nastavcima prema samoglasnicima korijena (npr. u uralskim i turkijskim jezicima)
vokalska harmonija lingv. asimilacija samoglasnika u gramatičkim nastavcima prema samoglasnicima korijena (npr. u uralskim i turkijskim jezicima)
Etimologija
✧ grč. harmonía ≃ harmonikós: skladan
