híniti
híniti (što) nesvrš. 〈prez. hȋnīm, pril. sad. -nēći, gl. im. -njēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| hiniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | hinim |
| 2. | hiniš |
| 3. | hini |
| množina | |
| 1. | hinimo |
| 2. | hinite |
| 3. | hine |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | hinit ću |
| 2. | hinit ćeš |
| 3. | hinit će |
| množina | |
| 1. | hinit ćemo |
| 2. | hinit ćete |
| 3. | hinit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | hinjah |
| 2. | hinjaše |
| 3. | hinjaše |
| množina | |
| 1. | hinjasmo |
| 2. | hinjaste |
| 3. | hinjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | hinio sam |
| 2. | hinio si |
| 3. | hinio je |
| množina | |
| 1. | hinili smo |
| 2. | hinili ste |
| 3. | hinili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam hinio |
| 2. | bio si hinio |
| 3. | bio je hinio |
| množina | |
| 1. | bili smo hinili |
| 2. | bili ste hinili |
| 3. | bili su hinili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | hini |
| množina | |
| 1. | hinimo |
| 2. | hinite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| hineći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| hinio, hinila, hinilo | |
| hinili, hinile, hinila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| hinjen, hinjena, hinjeno | |
| hinjeni, hinjene, hinjena | |
Definicija
biti prijetvoran, prijetvorno se ponašati, činiti se ili praviti se da se što zna ili ne zna i sl., biti licemjeran; glumiti, izigravati
Etimologija
✧ prasl. *xyniti (rus. xínit̕, slov. hiniti) ← ? ie. *skuHn- (grč. skynía: obrve, skr. skunoti: pokriva)
