híniti
híniti (što) nesvrš. 〈prez. hȋnīm, pril. sad. -nēći, gl. im. -njēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
hiniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | hinim |
2. | hiniš |
3. | hini |
množina | |
1. | hinimo |
2. | hinite |
3. | hine |
futur | |
jednina | |
1. | hinit ću |
2. | hinit ćeš |
3. | hinit će |
množina | |
1. | hinit ćemo |
2. | hinit ćete |
3. | hinit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | hinjah |
2. | hinjaše |
3. | hinjaše |
množina | |
1. | hinjasmo |
2. | hinjaste |
3. | hinjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | hinio sam |
2. | hinio si |
3. | hinio je |
množina | |
1. | hinili smo |
2. | hinili ste |
3. | hinili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam hinio |
2. | bio si hinio |
3. | bio je hinio |
množina | |
1. | bili smo hinili |
2. | bili ste hinili |
3. | bili su hinili |
imperativ | |
jednina | |
2. | hini |
množina | |
1. | hinimo |
2. | hinite |
glagolski prilog sadašnji | |
hineći | |
glagolski pridjev aktivni | |
hinio, hinila, hinilo | |
hinili, hinile, hinila | |
glagolski pridjev pasivni | |
hinjen, hinjena, hinjeno | |
hinjeni, hinjene, hinjena |