govòriti
govòriti (, što) nesvrš. 〈prez. gòvorīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| govoriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | govorim |
| 2. | govoriš |
| 3. | govori |
| množina | |
| 1. | govorimo |
| 2. | govorite |
| 3. | govore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | govorit ću |
| 2. | govorit ćeš |
| 3. | govorit će |
| množina | |
| 1. | govorit ćemo |
| 2. | govorit ćete |
| 3. | govorit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | govorah |
| 2. | govoraše |
| 3. | govoraše |
| množina | |
| 1. | govorasmo |
| 2. | govoraste |
| 3. | govorahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | govorio sam |
| 2. | govorio si |
| 3. | govorio je |
| množina | |
| 1. | govorili smo |
| 2. | govorili ste |
| 3. | govorili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam govorio |
| 2. | bio si govorio |
| 3. | bio je govorio |
| množina | |
| 1. | bili smo govorili |
| 2. | bili ste govorili |
| 3. | bili su govorili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | govori |
| množina | |
| 1. | govorimo |
| 2. | govorite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| govoreći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| govorio, govorila, govorilo | |
| govorili, govorile, govorila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| govoren, govorena, govoreno | |
| govoreni, govorene, govorena | |
Definicija
| 1. | imati sposobnost prenošenja poruke riječima |
| 2. | riječima iznositi neki smisao (tekst, obično bez predloška, za razliku od čitati) |
| 3. | najavljivati sredstvima izvan jezika |
| 4. | razgovarati [želio bih s vama govoriti] |
| 5. | iznositi sadržaj [knjiga govori o...; to nam govori u prilog (čega)] |
Frazeologija
⃟ govoriti čisto (za dijete, za koga tko govori strani jezik) izgovarati bez nedostatka u organima za izgovor;
govoriti gluhom uzaludno objašnjavati komu;
govoriti od klipa = govoriti s nokta govoriti, iznositi činjenice napamet, govoriti ili što tvrditi, bez oslonca na činjenice; pričati priču;
govoriti tečno 1. znati neki tekst izgovarati bez zapinjanja 2. znati aktivno govoriti strani jezik;
govoriti u vjetar govoriti uzalud;
nešto mi govori ima nekih znakova, čini mi se, slutim [slabo stvari stoje, ali nešto mi govori da će se popraviti];
nit govori nit romori napadno šuti, ne daje riječi od sebe;
on govori (francuski itd.) on zna (francuski itd.);
to nam govori to nam kaže, iz toga se može zaključiti, iz toga slijedi zaključak;
šta (što) ćeš govoriti, šta treba govoriti (u dijaloškoj situaciji ili nakon razgovora o čemu) nije vrijedno daljnjeg razgovora (kad je sve jasno ili kad se ne može ništa izmijeniti); (u raznim kontekstima) [govori da mu je to ukusno; govore da masnoća u krvi nije tako opasna; govorim ti; kad ti govorim], usp. kazati ⃟;
što ćeš mi govoriti, nemoj mi govoriti sve je jasno, razumijemo se, ne treba trošiti riječi
govoriti gluhom uzaludno objašnjavati komu;
govoriti od klipa = govoriti s nokta govoriti, iznositi činjenice napamet, govoriti ili što tvrditi, bez oslonca na činjenice; pričati priču;
govoriti tečno 1. znati neki tekst izgovarati bez zapinjanja 2. znati aktivno govoriti strani jezik;
govoriti u vjetar govoriti uzalud;
nešto mi govori ima nekih znakova, čini mi se, slutim [slabo stvari stoje, ali nešto mi govori da će se popraviti];
nit govori nit romori napadno šuti, ne daje riječi od sebe;
on govori (francuski itd.) on zna (francuski itd.);
to nam govori to nam kaže, iz toga se može zaključiti, iz toga slijedi zaključak;
šta (što) ćeš govoriti, šta treba govoriti (u dijaloškoj situaciji ili nakon razgovora o čemu) nije vrijedno daljnjeg razgovora (kad je sve jasno ili kad se ne može ništa izmijeniti); (u raznim kontekstima) [govori da mu je to ukusno; govore da masnoća u krvi nije tako opasna; govorim ti; kad ti govorim], usp. kazati ⃟;
što ćeš mi govoriti, nemoj mi govoriti sve je jasno, razumijemo se, ne treba trošiti riječi
Etimologija
✧ vidi gȍvōr
