Hrvatski jezični portal

kázati

kázati (komu, što) svrš.prez. kȃžēm, pril. pr. -āvši, imp. káži, prid. trp. kȃzān〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
kazati
 
prezent
jednina
1. kažem
2. kažeš
3. kaže
množina
1. kažemo
2. kažete
3. kažu
 
futur
jednina
1. kazat ću
2. kazat ćeš
3. kazat će
množina
1. kazat ćemo
2. kazat ćete
3. kazat će
 
aorist
jednina
1. kazah
2. kaza
3. kaza
množina
1. kazasmo
2. kazaste
3. kazaše
 
perfekt
jednina
1. kazao sam
2. kazao si
3. kazao je
množina
1. kazali smo
2. kazali ste
3. kazali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam kazao
2. bio si kazao
3. bio je kazao
množina
1. bili smo kazali
2. bili ste kazali
3. bili su kazali
 
imperativ
jednina
2. kaži
množina
1. kažimo
2. kažite
 
glagolski prilog prošli
kazavši
 
glagolski pridjev aktivni
kazao, kazala, kazalo
kazali, kazale, kazala
 
glagolski pridjev pasivni
kazan, kazana, kazano
kazani, kazane, kazana
Definicija
1. riječima izraziti [kad ti ja kažem; kako ljudi kažu]; imenovati, izjaviti, obznaniti, priopćiti, reći, spomenuti, zapovjediti
2. pren. izraziti drugačijim sredstvima od riječi (rukama itd.)
Frazeologija
bolje kazati (reći) poštapalica kad se iskazivanje dopunjuje ili popravlja;
da ne kažem (o) (kad se najavljuje mali oprez prema značenju riječi koja slijedi) [on je u najmanju ruku dobrostojeći čovjek, da ne kažem bogat = a moglo bi se reći da je bogat]; barem, bar;
kad ti ja kažem (s naglaskom na ja) u zn. naglašavanja da je sigurno istina ili da je točno ono što govornik tvrdi; (u raznim kontekstima);
kad ti kažem ponavljam ono što sam rekao, upozoravam te na to što si čuo, zapamti to, shvati da je to važno što si čuo;
kako se kaže... 1. (poštapalica u situaciji kad se traži predah da se nađe prava riječ) [tome služe one, kako se kaže... specijalne škare] 2. u zn. »kako se inače ili obično kaže« ili »kao što se obično kaže« ili »kako se lijepo kaže« (kad se naglašava da je nađena prava riječ) [to je baš to, kako se kaže — specijalne škare];
kaže da... (kažu da...) kad se prepričavaju tuđe riječi, smisao onoga što je drugi rekao, neka tvrdnja ili kad se ukazuje na smisao onoga što izriče govornik u izravnom obraćanju [kaže da mu je to ukusno; kažu da masnoća u krvi nije tako opasna];
ne može kazati (reći) kako (koliko, na koji način itd.) kaže se kad što premašuje naše shvaćanje ili očekivanje;
što ćeš da ti kažem (rečem), v. što ⃟;
što (šta) kažeš (kažete)? izraz čuđenja na ono što je sugovornik rekao;
što kažeš (kažete) (na to)? u dijaloškoj situaciji kad se 1. traži mišljenje 2. očekuje čuđenje ili priznanje;
štono kažu, kako ono ljudi kažu kao što inače ljudi zovu, što da se kaže tu gdje se ništa suvislo ne da reći ni izmijeniti;
tko kaže, tko kaže da... (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika koje se dovode u pitanje ili se u njih sumnja ili u izlaganju kad se što dopušta kao mogućnost ili odbija kao mogućnost) [A: Vi nemate dozvolu za rad B: Tko kaže! (u zn. »imam«); magle sad nema, ali tko kaže da se neće do večeri spustiti = nije sigurno da se neće, mogla bi se spustiti];
ako smijem kazati (reći) ograda od grublje ili oštrije riječi koja slijedi;
iskreno kazano = iskreno rečeno, v. iskreno ⃟;
kazati (reći) po duši (po istini) iskreno rečeno, reći ću iskreno;
kaži mi da ti kažem = reci mi da ti rečem, v. reći ⃟;
ne kaži mi da ti ne kažem = ne reci mi da ti ne rečem, v. reći ⃟;
prije nego što kažeš... žarg. vrlo brzo, u kratko vrijeme [ako se ne obučeš prehladit ćeš se prije nego što kažeš keks (britva, hop)]; prije nego što trepneš okom;
rekla-kazala brbljanje, tračevi, ogovaranja;
rekla-kazala (-čula), v. reći ⃟;
samo mu ime kaže vidi se po imenu ili nazivu što je to
Etimologija
prasl. i stsl. kazati (rus. po-kazát': pokazati, polj. kazać: zapovijediti)