gnjáviti
gnjáviti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. gnjȃvīm (se), pril. sad. -vēći (se), gl. im. -vljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gnjaviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gnjavim |
| 2. | gnjaviš |
| 3. | gnjavi |
| množina | |
| 1. | gnjavimo |
| 2. | gnjavite |
| 3. | gnjave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gnjavit ću |
| 2. | gnjavit ćeš |
| 3. | gnjavit će |
| množina | |
| 1. | gnjavit ćemo |
| 2. | gnjavit ćete |
| 3. | gnjavit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gnjavljah |
| 2. | gnjavljaše |
| 3. | gnjavljaše |
| množina | |
| 1. | gnjavljasmo |
| 2. | gnjavljaste |
| 3. | gnjavljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gnjavio sam |
| 2. | gnjavio si |
| 3. | gnjavio je |
| množina | |
| 1. | gnjavili smo |
| 2. | gnjavili ste |
| 3. | gnjavili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gnjavio |
| 2. | bio si gnjavio |
| 3. | bio je gnjavio |
| množina | |
| 1. | bili smo gnjavili |
| 2. | bili ste gnjavili |
| 3. | bili su gnjavili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gnjavi |
| množina | |
| 1. | gnjavimo |
| 2. | gnjavite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gnjaveći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gnjavio, gnjavila, gnjavilo | |
| gnjavili, gnjavile, gnjavila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| gnjavljen, gnjavljena, gnjavljeno | |
| gnjavljeni, gnjavljene, gnjavljena | |
Definicija
| 1. | (koga) pren. dosađivati (dugim pričanjem, sporim obavljanjem poslova itd.) |
| 2. | (što) ekspr. lokal. žarg. gnječiti, mijesiti, gužvati |
| 3. | (se) gubiti vrijeme s kakvim dosadnim poslovima, pojedinostima, tvrdoglavim osobama itd., morati se dugo baviti čime ili kime; dangubiti |
Etimologija
✧ prasl. *gnaviti (slov. gnjaviti, češ. hńaviti) ≃ v. gnjev
