dúbiti2
dúbiti2 nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -bēći, gl. im. -bljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dubiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | dubim |
2. | dubiš |
3. | dubi |
množina | |
1. | dubimo |
2. | dubite |
3. | dube |
futur | |
jednina | |
1. | dubit ću |
2. | dubit ćeš |
3. | dubit će |
množina | |
1. | dubit ćemo |
2. | dubit ćete |
3. | dubit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dubljah |
2. | dubljaše |
3. | dubljaše |
množina | |
1. | dubljasmo |
2. | dubljaste |
3. | dubljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dubio sam |
2. | dubio si |
3. | dubio je |
množina | |
1. | dubili smo |
2. | dubili ste |
3. | dubili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dubio |
2. | bio si dubio |
3. | bio je dubio |
množina | |
1. | bili smo dubili |
2. | bili ste dubili |
3. | bili su dubili |
imperativ | |
jednina | |
2. | dubi |
množina | |
1. | dubimo |
2. | dubite |
glagolski prilog sadašnji | |
dubeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
dubio, dubila, dubilo | |
dubili, dubile, dubila | |
glagolski pridjev pasivni | |
dubljen, dubljena, dubljeno | |
dubljeni, dubljene, dubljena |