drážiti
drážiti (koga, što) nesvrš. 〈prez. drȃžīm, pril. sad. -žēći, gl. im. -žēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dražiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dražim |
| 2. | dražiš |
| 3. | draži |
| množina | |
| 1. | dražimo |
| 2. | dražite |
| 3. | draže |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dražit ću |
| 2. | dražit ćeš |
| 3. | dražit će |
| množina | |
| 1. | dražit ćemo |
| 2. | dražit ćete |
| 3. | dražit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dražah |
| 2. | dražaše |
| 3. | dražaše |
| množina | |
| 1. | dražasmo |
| 2. | dražaste |
| 3. | dražahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dražio sam |
| 2. | dražio si |
| 3. | dražio je |
| množina | |
| 1. | dražili smo |
| 2. | dražili ste |
| 3. | dražili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dražio |
| 2. | bio si dražio |
| 3. | bio je dražio |
| množina | |
| 1. | bili smo dražili |
| 2. | bili ste dražili |
| 3. | bili su dražili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | draži |
| množina | |
| 1. | dražimo |
| 2. | dražite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dražeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dražio, dražila, dražilo | |
| dražili, dražile, dražila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dražen, dražena, draženo | |
| draženi, dražene, dražena | |
Definicija
| 1. | izazivati jaču aktivnost osjetila ili organa (očiju, pluća, bronhija, grla); nadraživati |
| 2. | izazivati nemir, ljutnju, bijes (osoba, životinja); bockati, izazivati, peckati, razdraživati, zadirkivati |
Etimologija
✧ prasl. *doržiti ≃ *dorgъ, v. drag
