cijéditi
cijéditi (se) nesvrš. 〈prez. cijȇdīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. cijȇđen〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| cijediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | cijedim |
| 2. | cijediš |
| 3. | cijedi |
| množina | |
| 1. | cijedimo |
| 2. | cijedite |
| 3. | cijede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | cijedit ću |
| 2. | cijedit ćeš |
| 3. | cijedit će |
| množina | |
| 1. | cijedit ćemo |
| 2. | cijedit ćete |
| 3. | cijedit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | cijeđah |
| 2. | cijeđaše |
| 3. | cijeđaše |
| množina | |
| 1. | cijeđasmo |
| 2. | cijeđaste |
| 3. | cijeđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | cijedio sam |
| 2. | cijedio si |
| 3. | cijedio je |
| množina | |
| 1. | cijedili smo |
| 2. | cijedili ste |
| 3. | cijedili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam cijedio |
| 2. | bio si cijedio |
| 3. | bio je cijedio |
| množina | |
| 1. | bili smo cijedili |
| 2. | bili ste cijedili |
| 3. | bili su cijedili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | cijedi |
| množina | |
| 1. | cijedimo |
| 2. | cijedite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| cijedeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| cijedio, cijedila, cijedilo | |
| cijedili, cijedile, cijedila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| cijeđen, cijeđena, cijeđeno | |
| cijeđeni, cijeđene, cijeđena | |
Definicija
| 1. | (što) a. stišćući prstima istiskivati sok [cijediti limun] b. propuštati tekućinu kroza što (cjediljku, krpu) da se zadrži ono što nije potrebno (koštice, talog itd.) |
| 2. | (se) prirodnim klizanjem lagano teći po stijenama ili stijenkama ili istjecati kapanjem (voda u špilji, znoj sa čela, lica i sl.) |
Frazeologija
⃟ cijediti novac (komu) izvlačiti novac od koga;
cijediti riječi s mukom pokušati reći što ili dobiti odgovor
cijediti riječi s mukom pokušati reći što ili dobiti odgovor
Onomastika
♦ top. (u mikrotop. kao ime vrela): Cìdilo (Cjèdilo)
Etimologija
✧ prasl. *cěditi (rus. cedít', polj. cedzić) ← ie. *skid-: dijeliti, rezati (lit. skiesti, lat. scindere)
