čȇlnīk
čȇlnīk m 〈N mn -īcī〉
| jednina | |
|---|---|
| N | čelnik |
| G | čelnika |
| D | čelniku |
| A | čelnika |
| V | čelniče |
| L | čelniku |
| I | čelnikom |
| množina | |
| N | čelnici |
| G | čelnika |
| D | čelnicima |
| A | čelnike |
| V | čelnici |
| L | čelnicima |
| I | čelnicima |
| 1. | pov. onaj koji je na čelu bratstva |
| 2. | onaj koji je na čelu (stranke, organa vlasti i sl.), onaj koji vodi ili sudjeluje u vođenju čega, vodeći, funkcionar, viši činovnik, važnija osoba u hijerarhiji, šef i sl. |
| 3. | tehn. kotač s ozubljenjem na cilindričnoj obodnoj površini; čelni zupčanik |