Hrvatski jezični portal

čèlo (I)

čèlo (I) sr 〈G mn čélā〉

Izvedeni oblici
jednina
N čelo
G čela
D čelu
A čelo
V čelo
L čelu
I čelom
množina
N čela
G čela
D čelima
A čela
V čela
L čelima
I čelima
Definicija
1. anat. a. dio glave čovjeka iznad očiju do ruba kose [visoko čelo; nisko čelo] b. dio glave životinje iznad očiju
2. prednji dio zgrade; fasada, pročelje
Sintagma
čelo stola počasno mjesto za stolom;
palež na čelu mrlja kao obilježje ili obilježje rase (psa)
Frazeologija
(biti) na čelu (čega) predvoditi, biti na prvom mjestu;
doći na čelo doći na prvo mjesto među drugim ljudima;
(ne) piše mu na čelu ne mora se odmah vidjeti tko je i što je (o osobama);
vedra čela poletno, s radošću, s uvjerenjem u što
Onomastika
pr. (nadimačka): Čèlāk, Čèlan (450, sred. Dalmacija; kod nekih moguće preklapanje s pčela)
Etimologija
prasl. *čelo (rus. čeló, polj. czoło) ← ie. *kelh3os ≃ lit. kalnas: brežuljak, lat. collis, grč. kolōnós