akcentuírati
akcentuírati (što) dv. 〈prez. akcentùīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| akcentuirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | akcentuiram |
| 2. | akcentuiraš |
| 3. | akcentuira |
| množina | |
| 1. | akcentuiramo |
| 2. | akcentuirate |
| 3. | akcentuiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | akcentuirat ću |
| 2. | akcentuirat ćeš |
| 3. | akcentuirat će |
| množina | |
| 1. | akcentuirat ćemo |
| 2. | akcentuirat ćete |
| 3. | akcentuirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | akcentuirah |
| 2. | akcentuiraše |
| 3. | akcentuiraše |
| množina | |
| 1. | akcentuirasmo |
| 2. | akcentuiraste |
| 3. | akcentuirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | akcentuirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | akcentuirao sam |
| 2. | akcentuirao si |
| 3. | akcentuirao je |
| množina | |
| 1. | akcentuirali smo |
| 2. | akcentuirali ste |
| 3. | akcentuirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam akcentuirao |
| 2. | bio si akcentuirao |
| 3. | bio je akcentuirao |
| množina | |
| 1. | bili smo akcentuirali |
| 2. | bili ste akcentuirali |
| 3. | bili su akcentuirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | akcentuiraj |
| množina | |
| 1. | akcentuirajmo |
| 2. | akcentuirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| akcentuirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| akcentuiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| akcentuirao, akcentuirala, akcentuiralo | |
| akcentuirali, akcentuirale, akcentuirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| akcentuiran, akcentuirana, akcentuirano | |
| akcentuirani, akcentuirane, akcentuirana | |
Etimologija
✧ vidi àkcent
