dàhnuti
dàhnuti () svrš. 〈prez. dȁhnēm, pril. pr. -ūvši, imp. dàhni, prid. rad. dȁhnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dahnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dahnem |
| 2. | dahneš |
| 3. | dahne |
| množina | |
| 1. | dahnemo |
| 2. | dahnete |
| 3. | dahnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dahnut ću |
| 2. | dahnut ćeš |
| 3. | dahnut će |
| množina | |
| 1. | dahnut ćemo |
| 2. | dahnut ćete |
| 3. | dahnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dahnuh |
| 2. | dahnu |
| 3. | dahnu |
| množina | |
| 1. | dahnusmo |
| 2. | dahnuste |
| 3. | dahnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dahnuo sam |
| 2. | dahnuo si |
| 3. | dahnuo je |
| množina | |
| 1. | dahnuli smo |
| 2. | dahnuli ste |
| 3. | dahnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dahnuo |
| 2. | bio si dahnuo |
| 3. | bio je dahnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo dahnuli |
| 2. | bili ste dahnuli |
| 3. | bili su dahnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dahni |
| množina | |
| 1. | dahnimo |
| 2. | dahnite |
| glagolski prilog prošli | |
| dahnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dahnuo, dahnula, dahnulo | |
| dahnuli, dahnule, dahnula | |
Definicija
| 1. | jedanput uvući zrak i ispustiti ga |
| 2. | osjetiti olakšanje; predahnuti |
| 3. | v. zapuhnuti |
Frazeologija
⃟ dahnuti dušom osjetiti olakšanje; rasteretiti se, odahnuti
Etimologija
✧ vidi dȁh
