dèrati
dèrati (drȁti) (koga, što) nesvrš. 〈prez. dȅrēm, pril. sad. dȅrūći, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| derati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | derem | 
| 2. | dereš | 
| 3. | dere | 
| množina | |
| 1. | deremo | 
| 2. | derete | 
| 3. | deru | 
| futur | |
| jednina | |
| 1. | derat ću | 
| 2. | derat ćeš | 
| 3. | derat će | 
| množina | |
| 1. | derat ćemo | 
| 2. | derat ćete | 
| 3. | derat će | 
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | derah | 
| 2. | deraše | 
| 3. | deraše | 
| množina | |
| 1. | derasmo | 
| 2. | deraste | 
| 3. | derahu | 
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | derao sam | 
| 2. | derao si | 
| 3. | derao je | 
| množina | |
| 1. | derali smo | 
| 2. | derali ste | 
| 3. | derali su | 
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam derao | 
| 2. | bio si derao | 
| 3. | bio je derao | 
| množina | |
| 1. | bili smo derali | 
| 2. | bili ste derali | 
| 3. | bili su derali | 
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | deri | 
| množina | |
| 1. | derimo | 
| 2. | derite | 
| glagolski prilog sadašnji | |
| derući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| derao, derala, deralo | |
| derali, derale, derala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| deran, derana, derano | |
| derani, derane, derana | |
| 1. | skidati kožu sa životinje; guliti | 
| 2. | upotrebom trošiti; habati, rabiti (ob. o odjeći i obući) | 
| 3. | nasilno prodirati, teći i izazivati promjene (o tekućim vodama i vjetrovima) [bura dere; bujica dere] | 
| 4. | pren. bezdušno i bez milosti iskorištavati, pretjerati s cijenom itd.; izrabljivati | 
| 5. | namjerno trgati papir, platno i sl. | 
| 6. | ekspr. a. pucati, proizvoditi prasak b. snažno udariti loptu |