dèrati
dèrati (drȁti) (koga, što) nesvrš. 〈prez. dȅrēm, pril. sad. dȅrūći, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| derati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | derem |
| 2. | dereš |
| 3. | dere |
| množina | |
| 1. | deremo |
| 2. | derete |
| 3. | deru |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | derat ću |
| 2. | derat ćeš |
| 3. | derat će |
| množina | |
| 1. | derat ćemo |
| 2. | derat ćete |
| 3. | derat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | derah |
| 2. | deraše |
| 3. | deraše |
| množina | |
| 1. | derasmo |
| 2. | deraste |
| 3. | derahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | derao sam |
| 2. | derao si |
| 3. | derao je |
| množina | |
| 1. | derali smo |
| 2. | derali ste |
| 3. | derali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam derao |
| 2. | bio si derao |
| 3. | bio je derao |
| množina | |
| 1. | bili smo derali |
| 2. | bili ste derali |
| 3. | bili su derali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | deri |
| množina | |
| 1. | derimo |
| 2. | derite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| derući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| derao, derala, deralo | |
| derali, derale, derala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| deran, derana, derano | |
| derani, derane, derana | |
| 1. | skidati kožu sa životinje; guliti |
| 2. | upotrebom trošiti; habati, rabiti (ob. o odjeći i obući) |
| 3. | nasilno prodirati, teći i izazivati promjene (o tekućim vodama i vjetrovima) [bura dere; bujica dere] |
| 4. | pren. bezdušno i bez milosti iskorištavati, pretjerati s cijenom itd.; izrabljivati |
| 5. | namjerno trgati papir, platno i sl. |
| 6. | ekspr. a. pucati, proizvoditi prasak b. snažno udariti loptu |