Hrvatski jezični portal

dèrati

dèrati (drȁti) (koga, što) nesvrš.prez. dȅrēm, pril. sad. dȅrūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
derati
 
prezent
jednina
1. derem
2. dereš
3. dere
množina
1. deremo
2. derete
3. deru
 
futur
jednina
1. derat ću
2. derat ćeš
3. derat će
množina
1. derat ćemo
2. derat ćete
3. derat će
 
imperfekt
jednina
1. derah
2. deraše
3. deraše
množina
1. derasmo
2. deraste
3. derahu
 
perfekt
jednina
1. derao sam
2. derao si
3. derao je
množina
1. derali smo
2. derali ste
3. derali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam derao
2. bio si derao
3. bio je derao
množina
1. bili smo derali
2. bili ste derali
3. bili su derali
 
imperativ
jednina
2. deri
množina
1. derimo
2. derite
 
glagolski prilog sadašnji
derući
 
glagolski pridjev aktivni
derao, derala, deralo
derali, derale, derala
 
glagolski pridjev pasivni
deran, derana, derano
derani, derane, derana
Definicija
1. skidati kožu sa životinje; guliti
2. upotrebom trošiti; habati, rabiti (ob. o odjeći i obući)
3. nasilno prodirati, teći i izazivati promjene (o tekućim vodama i vjetrovima) [bura dere; bujica dere]
4. pren. bezdušno i bez milosti iskorištavati, pretjerati s cijenom itd.; izrabljivati
5. namjerno trgati papir, platno i sl.
6. ekspr. a. pucati, proizvoditi prasak b. snažno udariti loptu
Frazeologija
derati istu kozu uvijek se mučiti s istim problemima;
derati klupe mučiti se u školi, školovati se;
derati kožu (kome) visoko zacijeniti, naplatiti;
(plače, kuka, zapomaže) kao da ga deru pretjerano izražavati strah ili bol bez jačeg razloga;
(to je) peri deri vrlo je otporno, dugo se može nositi, dugo traje (o odjeći i rublju)
Onomastika
pr.: Dèranja (240, Dubrovnik, Primorje, S Dalmacija), Dèreta (210, Vinkovci, Slunj, Benkovac, Karlovac), Dèretić (22, Virovitica, Slavonski Brod, Dubrovnik), Dèrikrava (Korenica), Dèrikuća (Kostajnica), Dèriš (120, Zagreb, Prigorje, Zagorje), Derjánović (Posavina), Déronja (110, Drniš, sred. Dalmacija, Primorje), Dèronjić (Beli Manastir, I Slavonija)
Etimologija
prasl. *dьrati (rus. drat', polj. drzeć) ← ie. derH- (grč. dérein, lit. dirti)