dèrati
dèrati (drȁti) (koga, što) nesvrš. 〈prez. dȅrēm, pril. sad. dȅrūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
derati | |
prezent | |
jednina | |
1. | derem |
2. | dereš |
3. | dere |
množina | |
1. | deremo |
2. | derete |
3. | deru |
futur | |
jednina | |
1. | derat ću |
2. | derat ćeš |
3. | derat će |
množina | |
1. | derat ćemo |
2. | derat ćete |
3. | derat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | derah |
2. | deraše |
3. | deraše |
množina | |
1. | derasmo |
2. | deraste |
3. | derahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | derao sam |
2. | derao si |
3. | derao je |
množina | |
1. | derali smo |
2. | derali ste |
3. | derali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam derao |
2. | bio si derao |
3. | bio je derao |
množina | |
1. | bili smo derali |
2. | bili ste derali |
3. | bili su derali |
imperativ | |
jednina | |
2. | deri |
množina | |
1. | derimo |
2. | derite |
glagolski prilog sadašnji | |
derući | |
glagolski pridjev aktivni | |
derao, derala, deralo | |
derali, derale, derala | |
glagolski pridjev pasivni | |
deran, derana, derano | |
derani, derane, derana |
1. | skidati kožu sa životinje; guliti |
2. | upotrebom trošiti; habati, rabiti (ob. o odjeći i obući) |
3. | nasilno prodirati, teći i izazivati promjene (o tekućim vodama i vjetrovima) [bura dere; bujica dere] |
4. | pren. bezdušno i bez milosti iskorištavati, pretjerati s cijenom itd.; izrabljivati |
5. | namjerno trgati papir, platno i sl. |
6. | ekspr. a. pucati, proizvoditi prasak b. snažno udariti loptu |