díviti se
díviti se (komu, čemu) nesvrš. 〈prez. dȋvīm se, pril. sad. -vēći se, gl. im. -vljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| diviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | divim |
| 2. | diviš |
| 3. | divi |
| množina | |
| 1. | divimo |
| 2. | divite |
| 3. | dive |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | divit ću |
| 2. | divit ćeš |
| 3. | divit će |
| množina | |
| 1. | divit ćemo |
| 2. | divit ćete |
| 3. | divit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | divljah |
| 2. | divljaše |
| 3. | divljaše |
| množina | |
| 1. | divljasmo |
| 2. | divljaste |
| 3. | divljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | divio sam |
| 2. | divio si |
| 3. | divio je |
| množina | |
| 1. | divili smo |
| 2. | divili ste |
| 3. | divili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam divio |
| 2. | bio si divio |
| 3. | bio je divio |
| množina | |
| 1. | bili smo divili |
| 2. | bili ste divili |
| 3. | bili su divili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | divi |
| množina | |
| 1. | divimo |
| 2. | divite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| diveći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| divio, divila, divilo | |
| divili, divile, divila | |
Definicija
predati se osjećaju koji izaziva što lijepo, uzvišeno, iznimno po odlikama i sl., biti u stanju očaranosti
Onomastika
♦ Dívna ž. os. ime (narodno)
◊ pr. (vjerojatno): Dímnić
◊ pr. (vjerojatno): Dímnić
Etimologija
✧ prasl. *diviti sę (rus. divít'sja, polj. dziwić się) ≃ prasl. *divo: čudo ← ie. *deywo-: bog (lat. deus, lit. dievas)
