díviti se
díviti se (komu, čemu) nesvrš. 〈prez. dȋvīm se, pril. sad. -vēći se, gl. im. -vljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
diviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | divim |
2. | diviš |
3. | divi |
množina | |
1. | divimo |
2. | divite |
3. | dive |
futur | |
jednina | |
1. | divit ću |
2. | divit ćeš |
3. | divit će |
množina | |
1. | divit ćemo |
2. | divit ćete |
3. | divit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | divljah |
2. | divljaše |
3. | divljaše |
množina | |
1. | divljasmo |
2. | divljaste |
3. | divljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | divio sam |
2. | divio si |
3. | divio je |
množina | |
1. | divili smo |
2. | divili ste |
3. | divili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam divio |
2. | bio si divio |
3. | bio je divio |
množina | |
1. | bili smo divili |
2. | bili ste divili |
3. | bili su divili |
imperativ | |
jednina | |
2. | divi |
množina | |
1. | divimo |
2. | divite |
glagolski prilog sadašnji | |
diveći | |
glagolski pridjev aktivni | |
divio, divila, divilo | |
divili, divile, divila |