díka
díka ž 〈D L -i〉
| jednina | |
|---|---|
| N | dika |
| G | dike |
| D | diki |
| A | diku |
| V | diko |
| L | diki |
| I | dikom |
| množina | |
| N | dike |
| G | dika |
| D | dikama |
| A | dike |
| V | dike |
| L | dikama |
| I | dikama |
| 1. | ponos [biti na diku biti na ponos] |
| 2. | jez. knjiž. draga, mila osoba (ob. mladić djevojci) [moja dika; zbogom diko, iron. propalo je, nema toga više, s tim je gotovo, s tim je završeno] |