díka
díka ž 〈D L -i〉
jednina | |
---|---|
N | dika |
G | dike |
D | diki |
A | diku |
V | diko |
L | diki |
I | dikom |
množina | |
N | dike |
G | dika |
D | dikama |
A | dike |
V | dike |
L | dikama |
I | dikama |
1. | ponos [biti na diku biti na ponos] |
2. | jez. knjiž. draga, mila osoba (ob. mladić djevojci) [moja dika; zbogom diko, iron. propalo je, nema toga više, s tim je gotovo, s tim je završeno] |