dȉo
dȉo m 〈G dijéla, N mn dijélovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | dio |
| G | dijela |
| D | dijelu |
| A | dio |
| V | dijele |
| L | dijelu |
| I | dijelom |
| množina | |
| N | dijelovi |
| G | dijelova |
| D | dijelovima |
| A | dijelove |
| V | dijelovi |
| L | dijelovima |
| I | dijelovima |
Definicija
| 1. | ono što je izvađeno iz cjeline, označeno unutar cjeline, element cjeline [dio grada; dio tijela]; odsječak |
| 2. | bitan član čega [dio obitelji] |
| 3. | sastavni element čega [rezervni dio] |
| 4. | a. osobno sudjelovanje u nekom poslu [to mu je palo u dio sudjelovao je u čemu]; udio b. obveza ili odgovornost [to je moj dio posla] |
Sintagma
∆ idealni dio pravn. dio u nekretnini koji se ne može fizički podijeliti;
lavlji (lavovski) dio osjetno najveći ili najbolji dio, velikim (većim) dijelom, u najvećoj mjeri, pretežno, pretežito
lavlji (lavovski) dio osjetno najveći ili najbolji dio, velikim (većim) dijelom, u najvećoj mjeri, pretežno, pretežito
Frazeologija
⃟ dobrim dijelom (većim dijelom) većinom, u većini, pretežno;
koga nema na dijelu, dijela mu nema tko nije prisutan kad se dijeli, loše prolazi
koga nema na dijelu, dijela mu nema tko nije prisutan kad se dijeli, loše prolazi
Onomastika
♦ pr.: Dȉlica (Zagreb, Zaprešić)
◊ top., v. Delnice i Delovi
◊ top., v. Delnice i Delovi
Etimologija
✧ prasl. *dělъ (rus. del, polj. dział) ≃ njem. teilen: dijeliti
