dopùstiti
dopùstiti (što, komu) svrš. 〈prez. dòpustīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dòpušten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dopustiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dopustim |
| 2. | dopustiš |
| 3. | dopusti |
| množina | |
| 1. | dopustimo |
| 2. | dopustite |
| 3. | dopuste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dopustit ću |
| 2. | dopustit ćeš |
| 3. | dopustit će |
| množina | |
| 1. | dopustit ćemo |
| 2. | dopustit ćete |
| 3. | dopustit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dopustih |
| 2. | dopusti |
| 3. | dopusti |
| množina | |
| 1. | dopustismo |
| 2. | dopustiste |
| 3. | dopustiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dopustio sam |
| 2. | dopustio si |
| 3. | dopustio je |
| množina | |
| 1. | dopustili smo |
| 2. | dopustili ste |
| 3. | dopustili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dopustio |
| 2. | bio si dopustio |
| 3. | bio je dopustio |
| množina | |
| 1. | bili smo dopustili |
| 2. | bili ste dopustili |
| 3. | bili su dopustili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dopusti |
| množina | |
| 1. | dopustimo |
| 2. | dopustite |
| glagolski prilog prošli | |
| dopustivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dopustio, dopustila, dopustilo | |
| dopustili, dopustile, dopustila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dopušten, dopuštena, dopušteno | |
| dopušteni, dopuštene, dopuštena | |
Definicija
| 1. | dati kome slobodu ili mogućnost da što radi [dopustiti da se djeca ovdje igraju]; dozvoliti |
| 2. | dati dopuštenje ili se složiti sa čime [dopustite da Vam se obratim]; odobriti |
Frazeologija
⃟ dopustite (dozvolite) riječ kojom se pristojno u građanskom ophođenju izražava želja da onaj kojem se obraća dade malo mjesta za prolaz, da dopusti da mu se pomogne (npr. u dizanju tereta, ulazu u javno vozilo i sl.); manje uglađeno obraćanje: samo malo, neuglađeno: čuvaj
Etimologija
✧ do-1 + v. pustiti
