dȍgma
dȍgma ž 〈G mn dȏgmā/-ī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | dogma |
| G | dogme |
| D | dogmi |
| A | dogmu |
| V | dogmo |
| L | dogmi |
| I | dogmom |
| množina | |
| N | dogme |
| G | dogama / dogma / dogmi |
| D | dogmama |
| A | dogme |
| V | dogme |
| L | dogmama |
| I | dogmama |
Definicija
| 1. | pov. u antičko doba, odluka, naredba vlasti |
| 2. | temeljna teza, tvrdnja ili zasada nekog filozofa ili filozofske škole koje se smatraju neupitnima, neoborivim polazištima cijelog filozofskog sustava |
| 3. | teol. učenje ili nauk što služi kao pravilo u vjerovanju ili oblikovanju kakve doktrine, službena vjerska doktrina, ob. što je naviješteno od Boga |
| 4. | mnijenje koje se bez kritičkog provjeravanja i bez obzira na konkretne mogućnosti njegove primjene usvaja kao neoborivo |
| 5. | pren. stav koji se ne može kritizirati, o kojem nema spora, apsolutiziran, neprijeporan nauk, sud |
Etimologija
✧ lat. dogma ← grč. dógma: mišljenje, sud, zaključak ≃ dokeȋn: priviđati se, misliti, birati najbolje
